Vrijeme je oblačno, što mi nekad dobro dođe za razbijanje sunčanih i vrućih dana. U pozadini svira album Dire Straits-a Alchemy. Uvodna stvar Once Upon A Time In The West je odličan uvod za današnju temu pa preporučujem slušanje tog albuma prilikom čitanja ovog teksta.
Razmišljajući kako bih počeo današnju temu, stavio sam ispred sebe boce dva headlinera Zmajske pivovara – Porter i Pale Ale. Ove manje bočice, sa svojim simpatičnim etiketama, skrivaju tajnu svega o čemu pišem pa bih nekako već trebao početi pisati o njima, a ne okolišati s glazbom i uvodom.
Počnimo s Porterom. Što je taj porter? Za početak bih objasnio da je ime pive kod Zmajske pivovare „Porter“, a to je ujedno i vrsta piva (porter), kako ne bi bilo zabune. Iako volim kreativna rješenja za imena piva, kao što imaju meni drage pivovore Mikkeller i Brewdog – npr. Beer Geek Brunch Weasel ili Tactical Nuclear Penguin, mislim da Zmajska s ovim jednostavnim pristupom nije pogriješila.
Priča o porteru počinje u prvoj polovici 18. stoljeća u Velikoj Britaniji. Navodno su tada britanski pipničari često miješali, tj. „rezali”, razne vrste piva. Obično je jednom od tih piva istekao rok trajanja dok je drugo bilo svježe. Cilj je bio dobiti dobar okus uz pristupačnu cijenu za široku potrošnju od strane rastuće radničke klase.
Kao što možemo vidjeti, porter nije nastao slučajno kao neke vrste piva, već je stvoren za ciljano tržište. Pivovare su smišljale način da olakšaju ugostiteljima te zadovolje veliki broj novih kupaca. Nazvali su ga original porter. Pivo je kuhano od smeđeg slada s okusom prženja i dima te visoke gorčine. Često je imao lagano kiseli okus uzrokovan divljim kvascem. Porter je bio neobično uspješan i uistinu se počeo masovno proizvoditi. Okus mu se tokom godina značajno razvio, što je bila posljedica sofisticiranog tehnološkog postupka i upotrebe svjetlijih vrsta slada. Danas engleski porter ima orašasto sladni okus i lagano prženi, čak čokoladni miris. Okusom piva prevladava karamela, a gorčina je slabo do srednje izražena. Prilikom ispijanja možemo prepoznati čokoladu, kavu te suho voće. Prilikom čitanja recepta ovog piva mogli biste pomisliti da se radi o nekom finom kolaču, a ne pivu, ali time možda dobiva na privlačnosti kod nekih ljudi.
Kao što možemo vidjeti, porter nije nastao slučajno kao neke vrste piva, već je stvoren za ciljano tržište. Pivovare su smišljale način da olakšaju ugostiteljima te zadovolje veliki broj novih kupaca. Nazvali su ga original porter. Pivo je kuhano od smeđeg slada s okusom prženja i dima te visoke gorčine. Često je imao lagano kiseli okus uzrokovan divljim kvascem. Porter je bio neobično uspješan i uistinu se počeo masovno proizvoditi. Okus mu se tokom godina značajno razvio, što je bila posljedica sofisticiranog tehnološkog postupka i upotrebe svjetlijih vrsta slada. Danas engleski porter ima orašasto sladni okus i lagano prženi, čak čokoladni miris. Okusom piva prevladava karamela, a gorčina je slabo do srednje izražena. Prilikom ispijanja možemo prepoznati čokoladu, kavu te suho voće. Prilikom čitanja recepta ovog piva mogli biste pomisliti da se radi o nekom finom kolaču, a ne pivu, ali time možda dobiva na privlačnosti kod nekih ljudi.
Priča o porteru nas dalje vodi u 19. stoljeće kada polako sredinom stoljeća na tržištu počinje prevladavati svijetli pale ale, a porter lagano gubi na popularnosti. Zmajsko Pale Ale mi se odmah svidio zbog jedne od svojih prepoznatljivih karakteristika, a to je niska karbonizacija, odnosno količina otopljenog CO2 tako da se može steći dojam da pijete pomalo ishlapljelo pivo. Pale ale nastao je u 18. stoljeću, u porterovoj domovini Velikoj Britaniji, kao rezultat povećanja poreza (zbog rata s Francuskom) na ječmeni slad, koji je osnovni sastojak piva i o čijoj količini u recepturi ovisi i količina alkohola u konačnom pivu. Ovo je rezultiralo naglim padom proizvodnje piva u komercijalnim pivovarama, pa se proizvodnja piva ponovo vratila u domaćinstva. Veći zemljoposjednici i pripadnici višeg staleža u Londonu počeli su na svojim imanjima proizvoditi pivo bolje kvalitete za vlastite potrebe jer su si, zbog manjih količina koje su proizvodili, mogli priuštiti najbolje sastojke. Pripadnici engleskog plemstva na određeni način vršili su pritisak na tadašnje komercijalne pivare da na nešto urade sa svojim pivom kako bi bilo pitkije i prihvatljivije. Pivari su shvatili da, iako moraju plaćati porez na slad, hmelj ipak nije bio obuhvaćen poreznim politikama pa je bio prilično jeftin i dostupan. Tako su počeli u svoje recepture uključivati do tada neuobičajeno velike količine hmelja, uz manje količine slada, čime se dobilo svjetlije i pitkije pivo nižeg alkoholnog sadržaja, ali značajno povećane gorčine i hmeljne arome.
Sljedeći nastavak nam donosi uzbudljiv početak Zmajske pivovare.
Primjedbe
Objavi komentar