Godine zmaja

Vrijeme je oblačno, što mi nekad dobro dođe za razbijanje sunčanih i vrućih dana. U pozadini svira album Dire Straits-a Alchemy. Uvodna stvar Once Upon A Time In The West je odličan uvod za današnju temu pa preporučujem slušanje tog albuma prilikom čitanja ovog teksta. Razmišljajući kako bih počeo današnju temu, stavio sam ispred sebe boce dva headlinera Zmajske pivovara – Porter i Pale Ale. Ove manje bočice, sa svojim simpatičnim etiketama, skrivaju tajnu svega o čemu pišem pa bih nekako već trebao početi pisati o njima, a ne okolišati s glazbom i uvodom. Počnimo s Porterom. Što je taj porter? Za početak bih objasnio da je ime pive kod Zmajske pivovare „Porter“, a to je ujedno i vrsta piva (porter), kako ne bi bilo zabune. Iako volim kreativna rješenja za imena piva, kao što imaju meni drage pivovore Mikkeller i Brewdog – npr. Beer Geek Brunch Weasel ili Tactical Nuclear Penguin, mislim da Zmajska s ovim jednostavnim pristupom nije pogriješila. Priča o porteru počinje u prvoj p...

Umjereno je vruće, nalazim se u jednom malom mjestašcu između Trogira i Primoštena. U rukama držim biografiju Marlona Branda za koju sam konačno našao vremena nakon ponovo odgledanog prvog dijela Coppolinog Kuma. Kako noć lagano pada, postaje sve ugodnije te sam se baš zaželio popiti pivu. Odlazim do hladnjaka koji je solidno opremljen njima. Unutra se sigurno nalazi barem 10ak različitih hrvatskih craft piva no ja odlučno posežem za jednom malom ljubičastom bočicom – to je porter Zmajske pivovare. Dolazi žena mog života te me poljubi. Moram priznati da bi me zasigurno jako čudno gledali kada bih pokušao predstaviti ovo kao scenarij za reklamu neke velike hrvatske pivovare te bi se producenti zasigurno prije odlučili čak i za reklamu s hrvatskim nogometnim reprezentativcima na plaži u Bolu na Braču koji raspravljaju o teoriji relativnosti. Kako se ipak radi o stvarnom događaju, onda me nešto muči, a to je zašto bi se netko tko se ne bi definirao kao veliki ljubitelj pive u trenucima...