Godina prva IV.dio

Dubrovnik

20h. Šetajući Dubrovnikom nakon lagane večere, Tena i ja smo odlučili sjesti na piće. Ništa tu ne bi bilo problematično kada bi moje trenutne preferencije u kvaliteti ponude piva mogla zadovoljiti većina kafića i barova. Međutim, u današnje vrijeme, kad je moguće kroz par minuta na internetu naći ponudu većine lokala, nije nam trebalo dugo da pronađemo tri koja će zadovoljiti postavljene kriterije. Nakon par minuta šetnje došli smo do jednog simpatičnog bara, gdje su turisti zauzeli cijelu terasu, ali nam se svidio simpatični interijer te smo sjeli unutra. Ponuda mi se zbilja činila dobrom. Bila je tu, naravno, Zmajska pa Varionica sa svojim Pale Aleom, Medvedgradov odlični Fakin, jako dobar srpski craft Kabinet te solidne pive Bujske pivovare San Servolo. Sjedeći pored nas, jedan je gospodin ušao u razgovor s konobaricom oko hrvatskih craft piva, što me zainteresiralo. Ubacio sam se u razgovor te nastojao ovom simpatičnom Britancu objasniti hrvatsku craft scenu koliko sam mogao. Bio je ugodno iznenađen ponudom. Kako je razgovor tekao, obojica smo nastojali definirati pojam craft te sam shvatio da, iako generalno imamo sličnu ideju, postoje neke različitosti. Sljedeći dan sam odlučio pokušati složiti neku definiciju ili objašnjenje ovog pojma.

Craft, što je craft?

Čini mi se da na (za svjetske razmjere) malom hrvatskom tržištu piva danas skoro svaki dan biva otvorena ili predstavljena jedna nova craft pivovara. Svima je jasno da se radi o nečem novom i drukčijem, no što zbilja stoji iza te riječi – craft (i da li bi možda trebalo pisati kraft ili zanatsko?). Američko udruženje pivara (eng. Brewer’s Association) daje, po meni, jedno vrlo jednostavno i korektno objašnjenje. Oni kažu da je craft pivovara mala, nezavisna i tradicionalna. Mala jer proizvede do 6 milijuna bačvi godišnje. Do 25% uloga u vlasničkoj strukturi smije imati kompanija koja proizvodi alkoholna pića, a sama nije craft pivovara. Nezavisnost je ovdje možda najbitnija stavka, budući da govori kako pivari moraju imati pive čiji je okus produkt tradicionalnih sastojaka i njihove fermentacije.

Mikro i craft pivovare

U različitim tekstovima sam shvatio da dosta ljudi miješa ove pojmove. Kada sam prvo krenuo s proučavanjem i meni su se činili sličnima pa pogledajmo po čemu se razlikuju.
Mikro pivovare su određene brojem bačvi koje proizvode u jednoj godini, a to je maksimum od 15 000 bačvi ili količinski oko 17 500 hektolitara. Ne postoje stroge smjernice kojima se određuje kvaliteta ili tehnika proizvodnje pive. Za razliku od mikro pivovara, craft imaju pravila i smjernice u proizvodnji. Craft pive moraju sadržavati najmanje 50% prirodnog slada, umjesto nadomjestaka kao što su zob, ječam i pšenica, koji pivu daju okus. Prema gore navedenom, vidimo da bismo pivovare prema veličini jednostavno trebali zvati mikro ili makro pivovarama. Oznaka “craft pivo” znak je kvalitete, a česta je pogreška da se svaka manja pivovara smatra craft pivovarom.

„Moje ime je Michael Jackson. Ne plešem i ne pijem Pepsi“

Budući da me jako zanimala ova tema, nastojao sam tokom protekle godine proučiti što više tekstova i sadržaja na internetu te pogledati eventualno koji dokumentarni film o ovoj temi. Tu mi je pomogao gospodin Michael Jackson. Ne autor hitova Beat It i Thriller, već istoimeni engleski novinar i pisac čiji je citat naveden u naslovu ovog odlomka. Njegova dokumentarna serija The Beer Hunter otvorila mi je oči prema različitim vrstama i načinima proizvodnje piva. Ono što dijelim s ovim velikim pivskim novinarom, osim ljubavi prema pivu, je i ljubav prema whiskeyu.

Svima onima koji nakon ovog teksta žele znati više o craft i mikro (a i o nekim većim svjetskim) pivovarama, svakako bih preporučio gledanje ove serije te njegove knjige The World Guide to Beer i Ultimate Beer.